Photo by Ljubomir Grgorinić Rađen
Pjesnikinja i spisateljica za djecu Tamara Bakran koja je u više navrata boravila u književnom svratištu ZVONA i NARI našem časopisu daruje svoju novu priču namijenjenu najmlađim čitateljima a koja bi uskoro trebala biti ukoričena u izdanju naklade Sipar. Bit će to šesta slikovnica za djecu ove autorice, dobitnice nagrade Slavić Društva hrvatskih književnika za svoj pjesnički prvijenac Mjesečevo cvijeće iz 2012. Razgovor s autoricom povodom izlaska njezine najnovije zbirke poezije naslova S jezerom (Biakova, 2016.) možete pročitati na stranicama ZiN Dailyja.
BABASOVA I KRALJIČINO STABLO
Živjela nekoć kraljica Orleana koja je pravedno vladala velikim kraljestvom. Svima je bilo dobro kod Orleane. No, na njezino bi kraljevstvo s vremena na vrijeme nasrtala čudna bića; prikaze, aveti i demoni. Bića su htjela otjerati Orleanu i zauzeti njen tron, unijeti tamu tamo gdje je bilo svjetlo. Srećom, Orleana je bila nepobjediva. Neki su tvrdili da je njezina golema snaga dar vile, neki da ju je rodila rijeka, ali nitko nije znao da Orleanu osnažuje stablo nasred kraljevskog vrta.
Na tom su stablu rasle zvijezde.
Odlazila je kraljica često u vrt i pod krošnjom zvjezdanog stabla sanjarila, a njezina se kosa rasipala po podu. Godišnja doba nisu doticala stablo. Tek mu je u lišću treperio vjetrić, uvijek topao i blag, i žuborile ptice iz neznanih daljina. No, jednoga dana ljepota bi ugrožena. U toranj kraljičinog dvorca, al nikad se ne dozna koji, doselila se Babasova – velika ptica vještičjeg, nosatog lica.
Babasova je doznala kraljičinu Tajnu.
Mrakohlepna Babasova, grom i munja, hihoće u noć : „Sve će to proć sve će to proć!” I svaki dan po jedna zvijezda nestaje, otkinuta Babasovinim čaporcima. Drvo se polako gasilo. Kraljica je zdvajala, i stražu je postavila, i sama je kod stabla bdjela. No Babasova magiju je crnu i gustu plela i svima se snilo i svima se od stabla točno u ponoć odlazilo.
Još osta samo jedna zvijezda...
Pada lišće pada i pada, već se bijela vrtu zima prikrada, a kraljicu bolest svlada. „Sve će proć sve će proć” hihoće Babasova u noć. Kraljica se blijeda k stablu vuče, nekad plamkosa sada joj je sijeda, a brokatna haljina zapinje o granje, lomi se i mrvi u prah. Dolazi kraljica do stabla, penje se u krošnju i nadvije nad zvijezdu, grli ju, privija, stišće.
Od blizine zvijezde Orleani se vrati snaga, i gle čuda!, poškropljena zvijezdinim treperavim sjajem, kraljičina haljina niknu perjem. U pravi čas!
Nad stablo se nadvije Babasova, došla je po zadnju zvijezdu. Kraljica-ptica sune k Babi i strašan otpočne boj u zraku, leti perje, kaplje krv. Smrtni ču se krik. Stresu se nebesa. Mrtva Babasova pada, iz tijela joj vijori crni dim.
Muk, tišina.
Kraljica u krošnju sleti i premorena pade u okrepljujuć san, naslonjena na deblo. Oko nje, zvijezda za zvijezdom cvjetati stane.
