Vrijeme darivanja u punom je zamahu i kao takvo, na prvi pogled, čini se idealno za najrazličitije dobrotvorne, sponzorske ili donatorske projekte kojima se podupire gotovo svaki ugao naše naherene svagdašnjice. No, u silnoj gužvi punoj prilika za dobročinstvo, zapela je jedna knjižna, književna, knjižarska inicijativa s okusom kave (ili čaja). Proteklog tjedna, putem Indiegogo platforme dvoje riječkih entuzijasta pokrenulo je akciju prikupljanja sredstava za otvaranje bookshop kafića – nezavisne knjižare koja bi popunila ementaler domaće nezavisne knjižarske scene. Imajući u vidu da se doista nezavisne knjižare u Hrvatskoj mogu izbrojati na prste jedne ruke (momka iz pilane), inicijativa Viktorije Bauer i njezinog suučesnika Marka Laće morala je privući nepodijeljenu pažnju medija, kao i književne te svekolike javnosti. No, pažnja medija ostala je nepodijeljeno usmjerena na dnevnopolitičke čokolade upitnog porijekla i poruke, potvrđujući da su atmosferske prilike za razvoj kulture trenutno povoljnije na Marsu nego na domaćem tlu. To ipak ne znači da nam se svakodnevno ne pružaju prilike da (i) osobno preuzmemo odgovornost za pozitivne promjene. Tako i sada za samo 36 kuna (po srednjem tečaju dolara) svatko može sudjelovati u Viktorijinom i Markovom projektu pa se do kraja života hvaliti djeci, unucima i nasumičnim prolaznicima da je pomogao otvaranje jedne sasvim posebne knjižare. Za 500 dolara ili, brat bratu, 3.600,00 kuna, možete dobiti i vlastitu policu koja će sadržavati naslove po vašoj preporuci. Od Viktorije, koja se hrabro otisnula u nepredvidljive crowdfunding vode, pokušali smo doznati još kakav detalj uz opis projekta koji se nalazi na Indiegogo stranici kampanje.
Zašto se uopće upuštate u ovakav projekt? Što vas je u vašem dosadašnjem životu i radu navelo na ovu ideju?
Osobno sam se inficirala knjigama u ranoj dobi, a kad tu bakteriju pokupiš nema nazad. Život piše priče, u posao s knjigama ušla sam 2010. Godine preko Izdavačkog centra Rijeka - krenula je komercijala, organizacija sajmova; malo zatim urednički posao u nakladi Dušević & Kršovnik; paralelno prevodim (John Irving, Scott F. Fitzgerald...) i pišem, pišem... Malo za riječki portal Fiuman.hr, ali najviše za dušu. Prva zbirčica poezije izišla je davne 1991. u Zagrebu; objavljujem na Književnostuživo.org i eto, koncem listopada na platformi Smashword izlazi i e-zbirka poezije Skidanja.
Ideja o knjižari rodila se već te 2010-te. Sa svakim novim sajmom knjiga, promocijom, tribinom raslo je i moje uvjerenje da se može drugačije. Moje mušterije, moji knjigoljupci, nisu uvijek dolazili kod mene kupiti knjige, dolazili su o njima razgovarati.
Na koji način planirate "spariti" dvije dijelatnosti - osobno nam se čini da je najteže postići optimalnu ravnotežu. U nas su prilike takve da je lako zamisliti kafić u kojemu je polica s knjigama koju svi gosti u širokom krugu zaobilaze; malo je teže zamisliti knjižaru u kojoj se (slučajno) poslužuje kava; no najteže je ostvariti funkcionalan spoj jednog i drugog (tj. postići živu/živahnu interakciju između knjiga i ljudi).
Mene današnje knjižare ne zadovoljavaju. Prije svega, većina njih se pretvorila više u gift-shopove, osoblje je, nažalost, slabo educirano i bezvoljno. Knjiga ima na policama, ali o njima treba pričati, treba ih približiti posjetitelju koji još i ne zna da de kupiti bilo što. Ne možete razgovarati stojećki, ljepše je sjediti. A kad se već sjedi ugodno je i popiti kavu, čaj.
Knjižare imaju daleko širu frontu djelovanja, ali nikako da to iskoriste. Dozvolili smo prostačku komercijalizaciju i prodaju literature pored mortadele u trgovačkim centrima, po kioscima, benzinskim postajama... Učinili smo da i knjiga, pored svega ostaloga, postane kao 'fast food', brza, često i ne pretjerano dojmljive kvalitete. Knjiga je postala roba i ništa više od toga.
Knjižare su dio zajednice. Uvjerena sam da niti jedna ne može opstati ako se zatvori u vlastitoj umišljenosti. Ona mora otvoriti vrata tako da se ljudi u njoj osjećaju dobrodošlo i važno, jer jesu važni, jer od ljudi žive i knjižari i nakladnici i autori, zaboga, ne zaboravimo da su autori najvažniji.
Ako ponudite ljudima mogućnost da utječu na izbor naslova, ako im omogudite da sami organiziraju neku tribinu, predstavljanje novog naslova ili naslova koji je, primjerice, na njihove živote ostavio snažan dojam, vjerojatno ćemo u tom slučaju dobiti vjernog klijenta.
Hoće li nove knjige biti ponuđene na listanje/čitanje?
Da, knjige će biti ponuđene na listanje. Krećem od sebe: prvo ću pročitati, a zatim i kupiti. Osim ako se radi o autoru kojeg poznajem od ranije ili o naslovu o kojem znam dovoljno...
Upravo zato da bismo izbjegli zaobilaženje polica s knjigama, naš će Lir u ponudi imati samo kavu i čajeve. Bit ćemo 100% bezalkoholni. Iako sam pobornik večeri dobrog vina i knjige. Ali knjige se neće moći zaobići, sama atmosfera kafića to neće dozvoliti.
Koliko su vam važni popratni sadržaji (čitanja, radionice, knjižni klubovi...), tj. sadržaji u kojima su knjige (dobar) izgovor za izravnu interakciju između ljudi (čitatelja, autora, nakladnika, kritičara...) i na će koji način oni biti dio vašeg djelovanja?
Popratni sadržaji odnosno programi od izuzetne su nam važnosti, oni su kičma našeg djelovanja: književne tribine na stranim jezicima za turiste (u suradnji s hotelima i hostelima), zajednička čitanja lektira za osnovne i srednje škole (nije dovoljno djeci zadati naslov i ostaviti ih da se muče s dijalektima koje ne razumiju i radnjama čije poante ne razaznaju, tako se knjige zamrze, a ne zavole), noćna čitanja vlastitih i tuđih proza i stihova, glazbeni leksikoni, video-chatovi s autorima koji nam nisu blizu, afirmacija i dijalog o svakodnevnim temama i društvenim tegobama (zna se da nam ih ne nedostaje), kvartiranje – susretanje kvartova našega grada, ali valja ponekad ugostiti i druge, književni kvizovi, predstavljanje eknjiga.... Mnoštvo je toga, naš program doseže 20ak stranica gusto pisanoga teksta, a još i dalje raste. Kao dobar kruh.
Želja nam je svakako povezivati se i s nakladnicima i autorima iz regije, ali i puno šire. Planiramo također biti i knjižara koja de ponekad izlaziti iz svog prostora i družiti se s ljudima u onim područjima gdje takvih sadržaja nema – Gorski kotar, otoci.... Želimo gostovati u drugim gradovima i želimo da knjižare iz drugih gradova budu naši gosti. Zapravo, želimo više da budu i sami dio naše priče.
Imate li u vidu već konkretnu lokaciju? Radno vrijeme?
Knjižara Lir bit će smještena u strogom centru Rijeke, u neposrednoj blizini Korza, no kako smo tehnički još uvijek u pregovorima s gradskim ocima, obećali smo da ćemo biti tiho oko same adrese. Ali da, prostor nam je lijep, 80-ak kvadrata samo za nas. Radno vrijeme za sada smo planirali od 9 do 20 sati.
