Pjesme koprive i žalci, gujavice i ribe te svođenje života na oruđe u konkurenciji su za ZiN nagrade.
Gabrijel Barišić u svojoj biografiji ističe: Rođen 4. svibnja 1975. godine u Slavonskom Brodu gdje završava osnovnu i srednju Industrijsko-obrtničku školu. Tijekom 90-ih član je Književno likovnog društva „Berislavić“ u Slavonskom Brodu. Diplomira 1999. biologiju i kemiju na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Iste godine KLD „Berislavić“ objavljuje zajedničku zbirku poezije kojoj su dali naslov po Barišićevim stihovima „Idemo ukrasti oružje, draga“. Recenzenti Bogdan Mesinger i Lujo Medvidović jednoglasni su da je Barišićeva poezija najkvalitetnija u knjizi. Godine 2002. i 2004. biva pohvaljen na natječaju „Zdravko Pucak“ u Karlovcu pod žiriranjem Slavka Mihalića i uredništvom Irene Lukšić. Učlanjuje se u Književnu udrugu „Brod“. Udruga mu 2006. objavljuje prvu samostalnu knjigu poezije „Prvi glas naše nove opsjene“ koju je recenzirala Božica Jelušić. Rukopis buduće knjige „Nadomjestak za nevinost“ 2009. pohvaljen je na natječaju Jutra poezije "Ružica Orešković“. Godine 2011. Matica hrvatska, ogranak Slavonski Brod objavljuje mu drugu knjigu poezije „Nadomjestak za nevinost“ s recenzijom Maje Gjerek. Godine 2012. pobjeđuje na natječaju Hrvatskog sabora kulture za književnost zavičajnih pisaca u konkurenciji za poeziju na hrvatskom književnom standardu i osvaja plaketu „Mihovil Pavlek Miškina“ pod žiriranjem Enesa Kiševića, Božice Jelušić i Mirka Kovačevića.
"Kada sam počeo pisati, književne udruge čiji sam bio član nisu mi nudile pravovaljan uzor pa sam se sam morao okrenuti lektiri domaće i strane poezije. U završnom razredu srednje škole proučavala se avangardna književnost i otkrivam da se s poezijom može eksperimentirati. Usvajam u svoj program da je važnije kako se piše jer „se u suvremenoj poeziji unaprijed može odbaciti mogućnost razumijevanja djela“ – eklatantni primjer je E.Pound kao moj glavni uzor, ali s njegovom ranijom poezijom, te uz njega T.S.Eliot. Budući da sam od početka vezan za antičku mitologiju i filozofiju, razumljivo je moje prijanjanje za antimodernizam u modernizmu. Pjesme su mi slobodnog stiha, često inspirirane promjenom vremena, vrlo intimističke, zatvorenog života poput E.Dickinson, u kojima se često s „ti“ obraćam samome sebi ili nekoj imaginarnoj partnerici. Pa ipak, na prvi pogled, više su refleksivne nego ljubavne. Volim grupirati stihove u neformalne strofe. Također volim kratke, telegrafske stihove, nerijetko obogaćene riječima s istaknutim velikim početnim slovima i retoričkim upitnicima. Moja težnja prema narativnoj beatničkoj poeziji je s vremenom izblijedila kao i dugi stihovi sa sterilnim stručnim izrazima i okrenula se arhetipskim pojmovima pod utjecajem novijeg interesa za japansku tanka poeziju."
koprive i žalci
tvoje zelene oči kao najbistrija Sava koju sam ikada vidio Svemir Vode
S druge strane močvarasta anksioznost straha od siromaštva Negdje moraš oduzeti
Naravno da zavidim vama koji dobro kopate Samo rad to je Što vam daje blagoslove
Ovo moje je kao alkoholizam Razbijam glavom tvrde grede jer ne mogu podnijeti sebe Koprive i žalci
gujavice i ribe
je li mračno i toplo i svijetlo i hladno ili je svijetlo i toplo i mračno i hladno unutar sobe vani kroz prozor
miriše li topola mirisom kukca vrba mirisom ribe? zašto stojeći na toj livadi nikada ne doživjeh uvid? smatrah je samo poslom?
nedostaju mi smreke u koje sam imao gledati a opet nedostaje mi i miris zemlje iskopavajući gujavice
trebat će mi više vremena strah me je koliko dosad bjehu godine kolike sam razočarao... kada je uslijedio pad
bio je to pogrešan prsten ovaj puta neću se žaliti neću potcjenjivati ishod sjedenje na obali Save je dovoljno
svođenje života na oruđe
ogromna i neuhvatljiva suptilnost kojom mi nebesa daju do znanja ispravnost mojeg skretanja
kružni tijek mojih moždanih vijuga koje su štijali mnogi božji lutci
svaki sat – drukčije ali ovaj... Ovaj – sestro!
čekam tamo dok crn ližem cipele onoj tamo – Guzatoj Gospodi
poput debelih crva su od strizibube u razrovanom i smradnom mirisu topole tu ispod su kljuckale kokoši
sada se galimo pivima dok nas uprežu u svoje golove koji su s.a.m.o. m.a.l.o. n.o.v.a.c.a.
čekam te iz kojeg ćeš smjera kao ratni metak sprdaju ti se a ja im ne vjerujem
s pravom tendenciozna muzika Razumijem jer kao i ja za poeziju dade svoj život
gdje je stari žutoraspadajući papir s obrisom ručice a onda te odnese SIDA ili rak ili D.R.O.G.A.
migoljim se svojim ritmom mojegradskim ulicama poput gujavice žudeći raskvašenu zemlju Legitimno!
Nikada nisam ustanovio - Kako Nestaju!
