Tri pjesme Fedore Kraljić u konkurenciji su za ZiN nagrade.
Fedora u svojoj biografiji ističe: "Rođena 1986. Djetinjstvo provodi na livadama Istre, potom odlazi u Rijeku gdje završava studij kroatistike, a trenutačno živi na potezu Zagreb – Poreč. Vrijeme provodi družeći se, šećući, slikajući i čuvajući tuđe mačke.
Piše pjesme bliske pjesmama u prozi; promišljanja o svakodnevnom i o sebi samoj; o bijegu iz svakodnevnog i pronalasku sebe same."
I.
Kada sam bila u Poljskoj kupila sam razglednicu samoj sebi
Razglednica je prikazivala kip užigača kako pali svjetiljku
Ta je svjetiljka trebala biti simbol spoznaja do kojih me putovanje dovelo
U međuvremenu sam zaboravila što mi se rasvijetlilo na tom izletu
i razglednica je dobila neko drugo značenje
Postala sam ugašena svjetiljka koja stoji nasred parka
i ne zna čeka li užigača,
hoće li ga dočekati
ili nije ni potrebno da svijetli
II.
Sjedim na klupici i gledam kako mi lišće pada po glavi
Iznad krošnje polako se dovlači debela bijela ovca
To ne čini lijeno, već više kao da se šulja...
Odlažem slamnati šešir na zemlju i ubacujem u nj autobusnu kartu
Prisjećam se ljeta kada smo sve troje pod slamnatim šeširima šetali uz rijeku
Zapravo se sjećam prizora s fotografija, zato ih izbjegavam
Sjećanje se nakon nekog vremena ograniči na fotografije i sve što preostane statični su prizori događaja izrezani iz linije života
III.
Svako more krije neke ribe
Neke ne plove zajedno jer su različite veličine pa velika pojede malu
Ili mala ugrize veliku za peraju
Neke ne mogu ploviti zajedno jer se kreću u različitim smjerovima
Postoje i one koje plove zajedno, no kroz čitavu plovidbu ostaju nesvjesne one druge
Neke pak ribe mogu ploviti zajedno i plovidbu doživljavati kao igru
S vremenom se neke u toj igri izgube ili im ona izgubi smisao
Postoje i ribe koje znaju da igra budi sva osjetila
I dok se prevrću u zaigranosti, na njihovim se ljuskama ljeska more dok i same ne postanu njegov dio
