Ove pjesme Željke Vujaković bile su u konkurenciji za ZiN nagrade.
Željka Vujaković u svojoj biografiji ističe: "Rođena u Zagrebu, 1981.g. U istome gradu uspješno završava studij molekularne biotehnologije ranih 2000. godina. Zapošljava se u struci te istovremeno njeguje senzibilitet izražavanja kroz glas (pjeva u Akademskom Zboru Vladimir Prelog, sinkronizira crtane filmove), tijelo (hodanje) i riječ (piše poeziju). 2014. g. seli u Bratislavu gdje započinje interakciju s 'Bratislava Writers Group', međunarodnom skupinom ljudi različitih svjetonazora koje povezuje briga za riječ. Neke svoje radove je objavila u časopisima Poezija i Republika. Također piše za autorsku plesnu predstavu Room No.7. 2017.g. sudjeluje u događaju 'Šumski pjesnici' u Istri gdje prvi puta čita svoje stihove na glas, u javnosti." Željka o svojoj poetici: "Ne odustajem od potrebe da Svijet učinim jedinstvenim mjestom mira i harmonije. To uključuje brigu za okoliš, njegovanje zdravog odnosa s ljudima, te ludost da se preživi kada je najteže."
1. Što se dogodilo ženama koje peku kruh, jedu sirovu ribu i glasno se smiju? Gdje su žene koje oblače podsuknje, nose medaljon u njedrima i pišu noćima? Nisu zatražile akreditaciju za čuvanje sjemena opstanka, no one ga čuvaju tajno-u vrtu, u potoku, u koljenu, na usnama. Bdiju s planetima i s njima pregovaraju. Putuju s morskim sirenama i s njima tope sol iz krvavih žuljeva. Otkrili su ih dok su crpili naftu na platformi. Pojačali su motore na najjače i upalili sve reflektore. Gušili ih rikom kakofonije. Poznaju one dobro granicu i graničare, vilicu i viličare, alkoholičare i povjesničare. Smiju im se u njihovoj vlastitoj podsvijesti. Tu muhu neće lako istrijebiti.
2. Otkud ti na kolodvoru? Ne ostavljaš me da sama brojim putnike. A, znaš li da imam vinograd i da je vrijeme? Znaš li da već sutra u Odesi skupljam ljekovito bilje sa lokalnim ženama? Napravit ću nam biljni čaj u srcu zime. Otvorit ćemo bocu vina kad se svi blagdani završe. Postit ćemo. Zemlja će se odmarati. I ja ću se odmarati. Što ćeš ti raditi?
3. Čuješ li disanje? Čuješ li ga? To je nježna srna. Najnježnija. Izgubila miris poroda. Ostijenila se u gradovima. Približila se ponoru. Prešla preko mosta slobode. Nepovratno prodala svoju kožu. Za sitniš. Dobila broš zauzvrat, kričave boje. Što da radi s njim?
Kuda ćeš ti sada, kad je ograda tako visoka? Riješio si križaljku. Još jedna zona čekanja. Strpljivo čekanje bez sakupljanja bodova. U radnom si mantilu plave boje. Dozrijevaš kao kruška. Šutljive su ti riječi, a meni mnogo znače. Odsviraj nam prasak utrnule svijeće. Polako ćemo kroz godišnja doba. Nemamo sat.
