Pjesme Ivana Šamije u konkurenciji su za ZiN nagrade.
Ivan u svojoj biografiji ističe: "Rođen je u Zagrebu 1976. godine. Poeziju i prozu objavljivao je u tiskanim i on-line časopisima (Vrisak, Vijenac, Republika, Quorum, Knjigomat, Tema, Agon, Brod (Bugarska), Strane, Fantom slobode) te na Trećem programu Hrvatskog radija. Objavio je dvije zbirke poezije Kupolenebo (AGM, Zagreb, 2003.) koja je kasnije objavljena i u elektroničkom izdanju (Društvo za promicanje književnosti na novim medijima, Zagreb, 2006.) i Projekt Poljska (Meandarmedia, Zagreb, 2014.). Poezija mu je prevođena na engleski, talijanski, ukrajinski, bugarski, slovenski, katalonski, rumunjski i češki te zastupljena u dvije antologije hrvatskog pjesništva. Član je Hrvatskog društva pisaca. Jedan je od osnivača udruge za promicanje kulture i umjetnosti BRUTAL te sudjeluje u organizaciji godišnjeg Međunarodnog festivala suvremene poezije kojeg udruga BRUTAL organizira od 2006. godine u Zagrebu. Sudionik je međunarodnog projekta promocije mlađih pjesnika Versopolis. Kao dio tog projekta objavljen mu je trojezični (slovenski, hrvatski, engleski) izbor iz poezije Prerazporejanje hrepenjenja (Beletrina, Ljubljana, 2015.)."
Ivan o svojoj poetici: "Nakon što sam se u prethodnoj knjizi bavio pronalaženjem pjesničkog jezika kojim bih opisao materijalnu stvarnost, detalje izvanjskog svijeta, mikropromjene u prirodnom okolišu, u ovim novim pjesmama koje šaljem želim istražiti pronalaženje pjesničkog jezika za opis unutrašnjeg iskustva. U tome smislu me zanima forma ljubavne poezije kao pjesnički klišej i opće mjesto. Pri tome želim izbjeći zamke ponavljanja pjesnički potrošenih i time praznih iskaza, a da ne zađem u područje ironije i metapoetičnosti."
Snijeg
zima je započela blago
mjehuri topline prštali su
po kratkim danima
sluzili nam zglobove
rječnik kojeg smo počeli graditi
granao se u mlazovima kao
kolanje zelene slutnje listova
sasušenim korjenjem bukove šume
onda su početkom veljače
sivi blokovi prignječili nebo
gusta snježna mećava
rasjekla je jezik kojim smo se dodirivali
nedostajala si mi
nakon nekoliko dana
napisala si mi kako je trodnevna
mećava krtici ukrutila zglobove
ja sam ti napisao kako je
stravična nemoć
koja zahvati korjen mahovine
kad prodre do grumena snijega
utisnutog u tlo
Siječanj
siječanj sam proveo pod dekom
najljepše krivulje tvoga rukopisa
kamionima sam ukrcavao u zjenice
i nisam opažao kako se mijenjaju
kutovi jutarnjeg svjetla u
hladnoj pustoši grada
do kraja siječnja
matematički pravilno
proširila se zapremina dana
mi smo jedno drugom
pobrojali sva stabla u gradu
napisali sve druge riječi
žudnja za tobom narasla je
kao zimska trudnoća u krtici
nisam ti pisao o snu
kojeg sam sanjao svaku noć
početak je ljeta
kadar prati ispranu površinu mora
ničeg ljudskog nema u prizoru
sve se već završilo
Noć
kapi slučajnih dodira
pomicale su naše trajanje
kao kad dijete čisti prostor
odgurujući kocke
bila je siva veljača
i zora nije prijetila
iznenadnim rušenjem poretka
iz košmara sam ušao u odmaklu subotu
zamišljajući kako se
glatki mišići tvoje rodnice
stežu oko moga kurca
osjećaj tkiva
urušavao je kupolu
protoka dana
prve noći si mi rekla da
najveći strah dolazi
iz potpune vidljivosti ljetnog podneva
ja sam ti rekao da me najlakše
rasplače trajanje
filmskog kadra u kojem se
ništa ne mijenja
samo duboko rumenilo
tvoje sluznice može ponovo
pokrenuti poredak noći
opovrgnuti laž o tome kako
punjenje prostora
svjetlošću uspostavlja vrijeme
i dani se pravilno nižu u sedmice
