Tri pjesme Roberte Nikšić u konkurenciji su za ZiN nagrade.
Roberta Nikšić (Mrkonjić Grad 1982.), kako ističe u svojoj biografiji "odrasla je u Velikoj Kladuši, diplomirala na Franjevackoj teologiji u Sarajevu, Ženske studije završila je u Zagrebu. Pomalo pisala, pomalo se snebivala, dosad objavila prikaze/recenzije u Biltenu Franjevačke teologije, Bosni Franciscani i Motrištima, kratke priče, osvrte, kolumne i reportaže u Svjetlu Riječi, znanstvene članke teološke provenijencije u Journal of the European Society of Women in Theological Research. U izdanju Društva prijatelja knjige „Milivoj Cvetnić“ objavila prvu zbirku poezije „Otmica Europe“.
Bosanska zima
Svu noć snijeg je padao.
Do jutra prekrio sve naše nedostatke, naglasio ljepote.
Jelku posječenu za Božić posadila sam u cvijetnjak, do jabuke.
Pomislila sam,
ako je ova naša studen iznenadi,
ako se izgubi, obnevidi pod bosanskim maglama
i ako joj nenadano ovo naše ubogo sunce prosine,
možda se tako zaželi života i pusti korijenje.
Sve sam je tako sadila, milovala i šaputala
vidi mene, nemam ni ja korijenja pa sam se primila.
Vizija
Ponekad sanjam
Ja sam bogata
Moji tavani, podrumi,
Ormari i sve ladice
Puni su raznih blaga
Izjutra otvaram zračim ormare
Jer u njima se gnijezde cvrkutave ptice
Trčim, otvaram prozore
Puštam ptice
A ulaze mi nebo sunce
I nove pjevice ptice
Zajedno gradimo nestale gradove
Niču nam nježna carstva
Rijeke mira obilja
Potoci blagosti
Dovoljna je jedna riječ
i brda premještamo
mora isušujemo
mrtve kosti pridižemo.
Jasna je to vizija
Pjesnici sjede
s desna od Boga.
Dijana
Zadnji put kad sam je vidjela
Prodavala je polovne torbe
Prije toga bobe od aronije
Suve listove
Sva ožilavila okvrgavila
Ko moja stara jabuka
Savila se pod teretom
Što prirode što godina
Veli mi
Ćere joj se srame
Što ona tako staru robu prti i prodaje
Sva radosna sva ljubopitljiva
Tako žilava, tako okvrgavila
Tako ostarila
Ima u njoj neke neizrecive snage,
neke neviđene ljepote
Ko moja stara jabuka
što u proljeće procvjeta
a s ljeta donese zrele plodove.
