Marko Raguž: "Rođen je 1986. godine u Sarajevu. Magistrirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Književnu kritiku i eseje objavljivao u sljedećim časopisima: Novi Izraz (Sarajevo), Sarajevske sveske (Sarajevo), Motrišta (Mostar), Zeničke sveske (Zenica), Hrvatski narodni godišnjak 2007, 2008, 2009 (Sarajevo), Odjek (Sarajevo), Beton (Beograd), Sic! (Sarajevo), Zarez (Zagreb). Učestvovao u osnivanju i afirmaciji književnog časopisa Sic! i pjesničke trupe Diogenes Poetes. Društvene komentare objavljivao u bosanskohercegovačkom dnevnom listu Oslobođenje (podlistak Karike), Blin Magazinu, na portalu Radio Sarajeva, te na portalima za kulturu Kul.ba (Sarajevo), Književnost.org (Mostar) i Booksa (Zagreb). Participirao u projektu Invent / Tura (projekat je nastao u saradnji Mostarskog teatra mladih i Protoka – centra za vizuelne komunikacije u Banja Luci), kao i u regionalnom projektu Criticize This! (projekat je nastao u saradnji Kulturtregera i Kurziva iz Zagreba, Betona iz Beograda, i Plime iz Ulcinja). Piše prozu, poeziju, eseje i kritike. Autor je jednog romana, jedne zbirke priča i dvije knjige eseja. Pomalo prevodi s njemačkog jezika. Tekstovi su mu prevedeni na engleski i njemački jezik."
NORTHERN LIGHTS
Geografski sistemi – sve te mape, mreže za orijentaciju – pale su na zemlju.
One više ne služe ničemu.
Sjever i Jug – samo su oznake na kompasu.
Konture Svijeta se moraju iznova otkriti i izmjeriti – Svijet ponovo
– mora biti otkriven.
Geografska otkrića se sa svakom generacijom
– ponovo događaju.
Stvaranje Svijeta se ponavlja u svakom novorođenom djetetu.
A ovdje – na južnim bedemima Svijeta
– na vratima prema Orijentu, na Granici sa Mediteranom i Afrikom
Stvarnost se izlila u kalup ljudske istorije
– prije tako mnogo vijekova.
Naš duh se oblikuje po već utvrđenim shemama – što je prokletstvo.
Mi nismo rođeni na obalama otvorenog mora
– na Okeanu
Već samo u jednom zalivu – da bi iz Jadranskog mora
– ispovili na Okean
Potrebno je proći čitav jedan labirint
– morskih puteva.
To je odraženo i na gradove ovog podneblja.
Oni su baš poput jednog labirinta – kad prođemo sve prepreke
– nađemo se ponovo na početku.
Izlaz postoji, ali on je tako uzak – kao iglene uši – i samo se rijetki provuku.
Da bi plovili otvorenim morem – moramo pratiti signalizaciju
– Svjetionika
Moramo poznavati komunikacijske sisteme i metode orijentacije.
A kad novembarska magla padne na Okean
– kad stvarnost dođe u stanje sužavanja – i kad se nebo spusti i stegne zemlju
Tada svi sistemi – sva pravila – padaju u vodu.
Brodovi izranjaju iz magle kao utvare, i ponovo nestaju – dok na pramcu
– tinja usamljeni – Reflektor.
Svjetionici nam ne mogu uvijek pomoći.
Nekad sasvim sami moramo pronalaziti staze kroz labirint – jer Svemir
– je jedan Labirint
U kojem vlada komunikacijska entropija.
A putanja Zemlje je samo prividno stabilna – nema čvrstu tačku
– osim privlačne snage Svjetlosti.
A samo je pitanje vremena kad ćemo se otisnuti na konačno putovanje
– kroz galaktičke labirinte – prema drugoj obali.
Sve to prolazi kroz moju Svijest dok sjedim na molu
– ovog južnog mora – i dok posmatram
– čelične brodove, koji se ljackaju u pristaništu – nagrižene rđom.
Već sutra će oni napustiti luku – i zaploviti prema sjevernim morima.
Novembarsko Sunce je varljivo
– i zlokobno.
Usamljeni galeb pušta krik iznad luke – i nestaje u Svjetlosti.
A na luke na sjevernim obodima kontinenta
– već pada hladna magla.
Prve sante leda se otkidaju od Sjevernog pola – i foke rone kroz rupe
– na ledu – u potrazi za plijenom.
Čežnja za Sjevernim Svjetlima – za hladnim i sivim nebom – i maglom
– koja sužava Stvarnost.
Prve kišne kapi se pretvaraju u ledene iglice – i pločnici su klizavi – i mrznu.
Nuklearne podmornice – sa reaktorima – na atomsku energiju
– govore da je Atomsko doba na vrhuncu.
A prvi ledolomci napuštaju luke – dok je Sunce u Novembru
– razliveno u magli – kao žar ispod pepela.
H I B R I D
Grad nastaje kolizijom i organskim sjedinjenjem različitih elemenata
– on je, jednostavno govoreći, hibridne prirode.
Grad je betonski cvijet – ponikao na tlu planete – i on mora
– osvijestiti – svoj odnos prema Stvarnosti.
Pravo na slobodno Nebo.
– Svaki Grad
– ima pravo na slobodan pogled u Beskraj i Vasionu.
Rat za teritorije podrazumijeva i rat za nebo nad nama – jer identitet
– Urasta u Beskraj.
Baš kao i čovjek – Grad posjeduje Identitet – sastavljen od slojeva
– prlazak iz jednog Ja u drugo Ja
– podrazumijeva i jedan novi pogled na Realnost.
Stvarnost u svakom gradu posjeduje specifičnu šaru, i goblen duha
– jer duh se – uvijek originalno razvija.
Želim razmišljati o pjesmi Izgubljeni – benda Hibrid
– jer sam u njoj zapazio
– probleme identiteta – koje sam i sam propatio – i prošao.
Sarajevo je tlo – polje na kojem se odvija priča.
Grad je jedan betonski labirint – jedan sistem i mreža toponima – i čovjek
– tetovira vlastiti duh u tu betonsku Realnost.
Kratki film – video za pjesmu Izgubljeni – prati jednu djevojčicu
– koja luta Gradom
– i otkriva šavove Stvarnosti – u kojoj se obrela.
Po mnogo čemu ona podjeća na Alisu u zemlji Čudesa – djevojčica koja samo sluti
– punu fantazmagoriju Realnosti.
Geografija Grada – u kojem smo rođeni – prvi je labirint – koji moramo savladati
– prije prelaska – u novi labirint.
Stvarnost kao jedna mreža koja posjeduje pukotine
– u koje se uliva – Iracionalno.
Kultura je štit – jedan bezuspješan pokušaj – osmišljavanja Realnosti
– i kad izađemo izvan okvira Jezika
– i Kulture, pred nama se otvaraju pustinje – koje ne možemo – osmisliti.
Djevojčica iz pjesme – kao da je prvi put
– izašla iz roditljeskog doma
– i kao da se našla u prostoru – kojeg ne poznaje – sa zakonitostima
– orijentacije, koje još nije naučila.
Sasvim jasno, jedna životna faza, koju svi prolazimo.
A prelazak iz jednog Labirinta – u drugi Labirint – podrazumijeva
– i mogućnost – posmatranja onih koji tek ulaze
– u labirint – iz kojeg smo izašli – riječ je o sistemima opservacije
– o različitim durbinima – i opservatorijama
Iz kojih posmatramo Realnost.
Lutanje te djevojčice ulicama Sarajeva – identično je mom vlastitom
– Lutanju – samo jednu deceniju ranije.
Svaki toponim, svaki podzemni hodnik, svaka ulica, svaki grafit – i igralište
– prepoznajem, jer sam i sam utisnut – u identični
– simbolički sistem – Prostora – i Grada.
Vakuum odsustva smisla – i jedna mladost suočena sa podmuklim djelovanjem
– Zla, i Nasilja – koje je u Sarajevu snažno.
A to je cijena kretanja zonom podzemlja – tom sivom zonom
– Granicom, na kojoj udišemo
– Realnost – drugih Sfera – ali koja je izložena, i vrlo osjetljiva.
S druge strane, lijepo je zapaziti da rock and roll – urbani i subkulturni
– život – alternativnog Sarajeva
– onog koji živi ispod površine, u podrumima grada
– zapravo je priča – koja ima svoj nastavak.
