Vita Raffaelli rođena je 26. srpnja 2002. Pohađa Školu za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu u Puli, smjer kuhar, gdje je članica umjetničke radionice Studio "ŠTUT" koja djeluje u knjižnici škole. U slobodno vrijeme čita sve što joj dođe pod ruku, fotografira, proučava razne recepte i kuhinje diljem svijeta. Voli putovati i promatrati...
Vita je aktivna i u školskoj novinarskoj grupi te je pokazala vještinu za pisanje intervjua. Iako, kao mlada spisateljica ima vrlo bogatu maštu te se često okreće mitovima, legendama, proučava usmenu književnost i fantastična bića, bajkovita mjesta. Poseban naglasak stavlja na simboliku svojih priča, slikovite, "obojane" opise, pustolovine i putovanja.
Čarobni tulipani
Ispričat ću vam priču o čarobnim zvonima, točnije o čaroliji koja se zbila u jednom malom selu nedaleko od Pariza. U tom se mirnome mjestu nalazila jedna crkvica, ali nešto joj je važno nedostajalo. Nije imala zvono. Jednog se dana u selu pojavila neobična starica. Donijela je predivan dar za stanovnike sela, ali nije ni slutila da će ju proglasiti nepoželjnom. Dok ju još nitko nije primijetio, približila se crkvi i izrekla čarobne riječi:
„Zvuk zvona nek' se nadaleko čuje. Dobri duhovi prirode nek' prepoznaju ovaj znak dobre vijesti da ostave trag.“
Kada je ujutro zvono prvi put zazvonilo, stanovnici su požurili vidjeti otkud dolazi taj novi, prodorni zvuk. Ugledali su staricu kraj crkve i odmah pomislili da je zla čarobnica. Rekli su joj da nije dobrodošla i protjerali je iz sela. Starica je nestala u magli. Sljedećeg dana, kada je zvono zazvonilo, odjednom su iz zemlje stali nicati tulipani. Svaki tulipan je imao drugačiju boju latica i svaki je imao svoj zaseban dar.
Kad se glas o tim čarobim tulipanima proširio selom, ljudi su potrčali pred crkvu, kako bi vidjeli čudesne cvjetove. Svatko tko bi im prišao i pomirisao ih, odjednom se počeo mijenjati. Žena koja je pomirisala narančasti tulipan istoga trenutka je počela plesati i osjećala se veselo. Dječak koji je pomirisao plavi tulipan osjećao se snažnijim i moćnijim nego prije. Žuti tulipan je donosio dar ljepote, a crveni dar ljubavi.
Od toga dana svi ljudi bi se radovali zvonjavi iz crkve i čarobnim tulipanima. Naposljetku su bili zahvalni starici koja im je donijela čudo u njihovo malo selo. Odlučili su je potražiti i nagraditi ju sunčanim i blistavim vrtom u najljepšem kutku sela. Starica je još godinama u njem boravila. Posadila je novo cvijeće - suncokrete i orhideje u znak prijateljstva i odanosti. Pokazala je što znači njegovati zajednički vrt.
