„Što više boli, imam priliku za većom promjenom, jer jedino promjenom mogu shvatiti poruku boli. Bol je svojevrstan dar.“
Ponoćni šetač: dnevnik jedne šetnje (Zagreb: vlast. nakl., 2014) Marka Hunjaka knjiga je za sve one čitatelje koji su upravo u procesu upoznavanja sa svojom boli. Hunjak se, nakon godina bježanja i skrivanja, hrabro uhvatio u koštac s cijelom plejadom vlastitih strahova, paranoja, unutarnjih blokada, potisnutih sjećanja i emocija te uvijek istih „kombinacija priča koje lete po njegovom nebu“ i koje on stalno „hvata“ i ne može pustiti pa ih stavlja na papir što je na kraju rezultiralo ovom jedinstvenom knjigom. Prekretnica u piščevom životu dogodila se u trideset i prvoj godini, a katalizator temeljitih promjena koje su uslijedile i potresan događaj koji je pokrenuo nezaustavljivu lavinu zatomljenih osjećaja i misli, bila je smrt njegova oca čije su posljedice bile dalekosežnije nego što je pisac ikad mogao zamisliti. Otvorila se Pandorina kutija i sve potisnute priče, istine i boli koje su čučale na dnu njegove duše izbile su vani i pretvorile se u itekako stvarnu fizičku bol kojoj nitko nije mogao naći medicinski uzrok i koja ga je mučila godinama.
Prve simptome onog što će se kasnije u njegovom životu manifestirati kao panika, anksioznost, opsesivne misli i fizički bolovi doživio je s četrnaest godina i otad se svom snagom trudio potisnuti tu epizodu te se godinama uvjeravao da se nije dogodila, dok su se za to vrijeme u pozadini njegova uma te iste boljke nastavile gomilati i hraniti čudovište koje je raslo i čekalo svoj trenutak. Suočen s vlastitom smrtnošću, pisac se prepustio brojnim strahovima te se našao u začaranom krugu opsesivnog razmišljanja, a razne su kompulzije zavladale njegovim životom.
Nakon dugog perioda podilaženja tim "demonima" odlučio je da je došlo vrijeme suočavanja i vrijeme upoznavanja, sa samim sobom i s tim čudovištem koje se skrivalo i upravljalo njegovim životom, a ono čega se isprva užasavao, na kraju se pretvorilo u katarzično iskustvo koje mu je promijenilo život. Zagledao se duboko u sebe i potražio izvor boli, potražio tu strašnu neman, samo da bi shvatio da je čudovište zapravo – dijete. Točnije ono isto četrnaestogodišnje dijete koje je napustio prije mnogo godina i koje je od tad šetalo svijetom preplašeno i izgubljeno, bez ikog da ga vodi za ruku i pokaže mu put. Prepušteno samo sebi, ono je izmišljalo vlastita pravila koja su se svodila samo na restrikcije i eskapizme, te dvije krajnosti. Hunjak je konačno uvidio da treba saslušati to dijete u sebi, zagrliti ga i pustiti da se isplače, da priča, da vrišti, da izbaci sve iz sebe, da svoju bol stavi na papir i da napokon postane spremno prihvatiti ljubav koju mu on može pružiti nakon svih tih godina samoće. I tad je počeo proces iscjeljivanja koji još uvijek traje, ali sad su skupa na tom putovanju, šetaju kroz svoje boli i osluškuju jedno drugo.
Ponoćni šetač pravi je mali dragulj na književnom nebu čiji sjaj zasigurno neće izblijediti već će služiti kao zvijezda vodilja u godinama koje dolaze mnogoj izgubljenoj djeci koja lutaju svijetom u potrazi za utjehom i odgovorima, a upravo je to ono što Hunjakova knjiga pruža čitateljima sa svakim novim retkom.
„Čudovište ne postoji, postoji malo dijete koje traži zagrljaj i igru.“
Ukratko o autoru: Marko Hunjak rođen je 1976. godine u Zagrebu. Njegov je život „tekao kao po špagi“ – vrtić, škola, fakultet, vojska, zaposlenje, osnivanje obitelji, kupovina velikog stana na kredit... sve dok u 31. godini ta špaga nije pukla i Hunjak se našao kako stoji iznad ponora, bez ičega da ga održi u zraku dok je ispod njega samo beskrajna tama koja prijeti da će ga cijelog progutati. Gubitak oca otvorio je pretince u njemu za koje nije ni znao da postoje, a premetanje po ladicama uma odvelo ga je na jedinstveno putovanje, svojevrsnu šetnju kroz bol koja je rezultirala dragocjenom knjigom – Ponoćni šetač: dnevnik jedne šetnje.
