Charles Bukowski: Čudo

GUBITNIK

sjećam se da sam u sljedećem trenutku ležao na stolu,

svi su otišli: hrabrost

pod svjetlom, namrgođena, umlaćujuća...

i onda se neki kit pojavio preda mnom, pušeći cigaru:

»Mali, ti nisi nikakav borac«, rekao je on,

a ja ustadoh i sruših ga preko stolca kao

u kakvoj filmskoj sceni,

ležao je na svojoj velikoj trtici i

ponavljao: »Bože, Bože, što je

tebi?« a ja se odjenem

(vjerovali ili ne vjerovali)

gaza još na mojim rukama i

napišem svoju prvu pjesmu,

i odonda borba

ne prestaje.

SREO SAM GENIJALCA

danas sam u vlaku sreo

genijalca

u dobi od oko 6 godina,

sjedio je pokraj mene

i kako je vlak

jurio usporedno s obalom

stigli smo do oceana

i tada me je on pogledao

i rekao:

nije lijep.

bilo je prvi put da sam to

i sam

spoznao.

ČUDO

raditi s nekom umjetničkom formom

ne znači

zafrkavati se kao trakavica

s punim trbuhom,

niti to opravdava uzvišenost

ili pohlepu, ni ozbiljnost

u svakom trenutku, ali pretpostavljam

da to zahtjeva najbolje ljude

u njihovim najboljim trenutcima,

i kad oni umru,

a nešto drugo ne umre,

mi smo vidjeli čudo besmrtnosti:

ljudi dolaze kao ljudi,

odlaze kao bogovi -

bogovi za koje znamo da su bili ovdje,

bogovi koji nam sada omogućuju da nastavimo

kad sve drugo govori stani.

Izvor: Tragedija lišća (Bukowski, C. (1999.), Tragedija lišća, prev. B. Maruna, Zagreb: Matica hrvatska)

Više o Charlesu Bukowskom na: https://www.zvonainari.hr/single-post/2019/09/06/weekly-zingers-%C5%A1kolska-dvori%C5%A1ta-vje%C4%8Dnosti-zabilje%C5%A1ke-jednog-autsajdera

---

#CharlesBukowski #poetoftheweek