"u fokus mi je stavljena Zemlja"
Zbirka pjesama Nede Šušnjak Pod snopovima svjetlosti (Biakova, 2022) u osam ciklusa obuhvaća čitav bitak. Šušnjak na sebe preuzima monumentalan posao kategorizacije i opisa života na Zemlji gdje "postane čovjek" čineći ga neraskidivo povezanim s vječnim Nebom gdje "postane zvijezda / I zvijezda uđe / čovjeku u noć".
Šušnjak na samom početku zbirke uranja u "more od sitne tvari i djelovanja" te prihvaća svoje mjesto u poretku stvari "u tom svijetu veličajnom" kojem se ponizno divi, a do kraja zbirke u svakoj se pjesmi osjeća "nazočnosti žive duše" kao gradivnog tkiva tog svijeta u kojem je "sve moguće".
"Postoji zaboravljeno
što se okretalo s Kuglom
i pradavne riječi zakopane u gorja"
Šušnjak poseže za mitologijom da čitatelju približi tajnovitost ljudskih početaka dok ona sama odabire "ne izaći iz zagonetke" koja jeste sami život. Smisao života nije samoća što konstatira u pjesmi Ovo nije put kroz samoću, već su ljubav i zajedništvo nešto čemu se treba težiti jer "svi smo na tome putu izmiješani".
"Što li je jedan čovjek pred njim
Što li sve može s tim"
Tehnologija ujedno plaši i fascinira pjesnikinju, a njena lamentacija o mogućim dosezima iste u budućnosti obilježena je nostalgičnim zadiranjem u prošlost kad ljudi svoja opažanja "uguraše u izmješteno pamćenje pomoću znaka".
Šušnjak se smatra "sretnikom s tijelom i glavom" kojem je omogućeno da sudjeluje u najmističnijem događanju u svemiru: životu na "zelenoj Zemlji", gdje su se uvjeti posložili tako da omoguće ljudskim bićima igranje njihovih uloga od zipke do "budućeg rođenja".
"zatečen svojim vlastitim krikom
Zamršen neki lik"
No unatoč koherentnosti svemira, čovjek se ponekad osjeća izgubljeno i ne pronalazi svoje mjesto u poretku stvari te komplicira svoj bitak "dok zuri ovako u sebe kao u upitnik". "Najradije bi sebe pretvorio u nešto drugo / da bi postao sam sebi skloniji" te "ružičastim bojama pokušava obojiti spleen"
I dok čovjek nastoji shvatiti život i samog sebe, taj isti mu curi kroz prste te se na kraju osvrće i pita - kamo je vrijeme otišlo? Desilo se to za tren. Blago životnosti je u ovom trenutku, iskoristite ga.
Neda Šušnjak rođena je 17. 2. 1950. godine u Velikoj Kopanici gdje je pohađala niže razrede osnovne škole. Diplomirala je na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu te radila na poslovima planiranja, analize, statistika i sl. Od 2011. godine je u mirovini. Živi u Svetom Ivanu Zelini. Do sada je objavila zbirke pjesama: „Kako lete ptice“ (2010.), „Svijet na bijelom papiru“ (2014.), „Tragovi u zdencu“ (2014.) te „Srce u atmosferi“ (2018.).
Comentarios