top of page
Ana Savković

Vlatka Planina: Neposlana pisma/Kronologija ljubavi




"Ljubavne pjesme Su zapravo ljubavna Pisma Koja nemamo Hrabrosti Poslati" Vlatka Planina svoju zbirku Noćne životinje, ljeto (Naklada Bošković, 2020) otvara upečatljivom pjesmom "Kintsugi" u kojoj na samom početku hrabro razotkriva svoju ranjivost dok opisuje bol zbog gubitka povezanosti s voljenom osobom tj. raskida onih nevidljivih spona koje vežu ljude te tom pjesmom zapravo postavlja cijeli ton zbirke. Kintsugi je drevno japansko umijeće popravljanja polomljene keramike pomoću japanskog laka pomiješanog sa zlatnim prahom, a autorica ovom zbirkom kao da nastoji popraviti ono što je slomljeno između nje i voljene osobe, no s vremenom postaje svjesna uzaludnosti svog nastojanja te se zbirka zapravo pretvara u rezime jedne ljubavi i njenog kraja. Zanimljivo je kako se čitajući Noćne životinje, ljeto zapravo može kronološki sagledati taj cijeli proces spajanja i razdvajanja; od početnog pada tj. zaljubljivanja, neizbježnog strahovanja zbog mogućnosti neuzvraćenih osjećaja, ljubavnog ushita na svom vrhuncu doživljenog kroz prve izrečene volim te pa sve do silazne putanje započete sa spoznajom o razočaravajućem nesrazmjeru osjećaja te postupnog udaljavanja autorice i subjekta.


No što je dovelo do tog bolnog razdvajanja i pucanja spona? Pjesma "Jednom smo odlučili šutjeti" donosi mogući odgovor. Stihovima "Jer šutnja može značiti/Svašta,/Ona je okrugla i glatka/I lijepa kao/Kruh kada se mijesi/I da je pustimo rasla/Bi do preko posude/I do zauvijek." autorica daje naslutiti da mogući razlog udaljavanju između dvoje ljudi leži u tišini, u šutnji koju puštaju da raste između njih, možda čak i da se prelije "preko posude" samo da bi na kraju postala bolna svakodnevnica. No autorica navodi kako oni ipak paze da šutnja ne raste dok pomno biraju riječi koje će izgovoriti i održavaju privid, koji zapravo prijeti da se raspadne s prvom pomisli na zatomljene istine. No sve te prešućene stvari Planina na kraju ipak izgovara u svojim pjesmama, one su sve to vrijeme rasle u njoj, bujale poput kruha i prelile se preko posude, ravno na papir kojem ona sad prenosi istine koje nije bila u stanju izreći, bilo od straha ili zbog nekih drugih zakučastih unutarnjih procesa. Pjesma "Mi" govori upravo o tom susprezanju emocija i puštanju istih da slobodno progovaraju kroz poeziju koja postaje autoričino sigurno mjesto, utočište za ljubav koju priželjkuje, mjesto gdje bi najradije odvela subjekt i pokazala mu sve što osjeća i misli, sve ono što nije u stanju izgovoriti. Pjesma "Cvrkut" se nadovezuje na istu tematiku te progovara o toj "prvoj tišini" u kojoj se rađaju neželjene stvarnosti te o riječima koje ruše svjetove izgrađene na nadanju i neznanju. To je pjesma iščekivanja, iščekivanja prekida tišine koja raste i sudbonosnih riječi koje mogu značiti ili početak ili kraj.

Pjesme u zbirci Noćne životinje, ljeto pjesme su trenutka, navale zatomljenih osjećaja prenesenih na papir, fragmentirane bolne uspomene podijeljene na vrijeme rasta i pada u ljubavi. Kao što pjesma "Najvažnije" dočarava, one su napisane u naletu emocija, dok je osjećaj još svjež i riječi se mogu ispravno posložiti, mogu padati na papir. Ovo je poezija "koja govori samo" subjektu te autorica svojim pjesmama nastoji "probuditi sebe u njemu". Sve ono što je htjela izgovoriti da razbije agonizirajuću tišinu, ispuni prazninu između sebe i subjekta zlatom ljubavi, a iz nekog razloga nije mogla, pretočila je u ovu zbirku. Ljeto je povezano s potencijalom ljubavi u kojem želi rasti, izgarati i pjesmama iz zbirke autorica želi prizvati to vrijeme kasnije kad nastupe mračni dani. One postaju njeni vlastiti talismani i ljubavna pisma upućena subjektu u isto vrijeme. Njima nepovratno veže sebe za voljenu osobu, čineći istu besmrtnom zahvaljujući čaroliji pisane riječi, dok retrospektivno nastoji popraviti sve pukotine te ispuniti tišinu pravim riječima.


Zaljubljivanje je za Planinu predstavljalo pad, te je autorica postala "kao Alisa koja pada" i subjekt uplela u sebe i sve svoje "svakodnevne misli", u krug ljubavi iz kojeg više nije mogla izaći, premda je subjekt izašao iz tog kruga kako pjesma "Kružnice" indicira. Istina koja se kristalizira pred očima čitatelja i same autorice jeste da je razlog bolnog udaljavanja na kraju bio nesrazmjer emocija. Dok je subjekt zaustavljao Planinu koja je nadirala kao rijeka i govorio joj "polaaako", ona se, svjesna i sama da ne može drukčije, prelila izvan okvira očekivanog te se nadala da će joj se subjekt pridružiti, no on je pred bujicom njenih osjećaja pokleknuo. Pred sam kraj, bolna spoznaja o rastanku nastupa u pjesmi "Pozlatiti" koja govori o samoiscjeljenju, popravljanju pukotina i nastavljanju dalje bez subjekta: “Ima li te/Ili nema/Svejedno je,/Pozlatit ću se/Ako treba/I bez tebe.” No Planina kao da ne želi napustiti potencijal te ljubavi što postaje očito sa zadnjom pjesmom u zbirci "Da te volim". Stoga, zatočena u svom krugu, ispisuje "stotinu pjesama" u nadi da nije "voljela uzalud", a sa svakom novom pjesmom zapravo ispisuje ljubavno pismo koje se nije usudila poslati i za koje se nada da će ipak stići do subjekta u obliku ove dirljive zbirke.


Da te volim

U ponedjeljak Malo iza osam Negdje između Vješalice I ulaznih vrata Mogla sam se Zamisliti Da te volim


Autorica o sebi: Članica sam Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Pišem poeziju, te prozu za mlade i odrasle. Objavila sam pet zbirki poezije na hrvatskom jeziku: A nekad si mi kupovao lizalice (2010.), Nemoj se plašiti ovoga neba (2014.), Neizbrojnosti (2017.), Sekvoja i druge pjesme (2020.) i Noćne životinje, ljeto (2020.), elektroničku knjigu poezije na engleskom jeziku: A Booklet of Poems for the Ace of Hearts (2016.), bajkovito-fantastičnu trilogiju romana za mlade: Jegulja, Kralj i bajka i Povratak vještice (2016.), te fantastične romane za mlade Wend (2017.) i Okno (2018.). Za roman Wend dobila sam 2018. godine nagradu Artefakt za najbolji dječji roman. Trenutno dovršavam svoj prvi roman za odrasle, Miriamin vrt.

 

Recent Posts

See All

Comments


ZiN Daily is published by ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

Vrčevan 32, 52204 Ližnjan, Istria, Croatia

OIB 73342230946

ISSN 2459-9379

 

Copyright © 2017-2021, ZVONA i NARI, Cultural Production Cooperative

The rights to all content presented at www.zvonainari.hr belong to its respective authors.

Any further reproduction or dissemination of this content is prohibited without a written consent from its authors. 
All Rights Reserved.

The image of Quasimodo is by French artist Louis Steinheil, which appeared in  the 1844 edition of Victor Hugo's "Notre-Dame de Paris" published by Perrotin of Paris.

ZVONA i NARI

are supported by:

bottom of page