Rasti
Posadila sam u kupaonici
Dvije umjetne biljke
One prave ne vole biti tako
Daleko od neba
Vani se već danima nećka
Kiša
Biljke u kupaonici o tome
Ne znaju baš ništa
One imaju svoj mali
Ukalupljeni svijet
I nemaju kamo rasti
I nemaju kako rasti
(A kad bi i
Mogle rasti
Bilo bi to samo
Prema unutra
Kao pjesnici nekako)
Književnica Vlatka Planina objavila je novu zbirku poezije Hortikultura. Ova zbirka predstavlja njezino sedmo poetsko, a sveukupno dvanaesto književno djelo, te broji četrdeset pjesama podijeljenih u dva ciklusa.
Prvi ciklus okuplja trideset i sedam pjesmama koje se stilski i sadržajno nadovezuju na njezine prethodne zbirke, dok je drugi ciklus svojevrsni novitet, brojeći tek tri posljednje pjesme, od kojih je svaka drukčija i svaka predstavlja poetski svijet za sebe.
No ono čemu Vlatka Planina i u ovoj zbirci ostaje vjerna su jednostavan, no nikako trivijalan, stilski izraz, živa i raznobojna poetska poigravanja, te hipersenzibilistički doživljaj svijeta, koji poziva na uranjanje i u vlastitu emotivnu nutrinu.
Glavni motiv zbirke ostaje, kao i u prethodnima, ljubav, no primijetiti je kako se autorica sve više osvrće i na "običnu" svakodnevicu, i dalje s jednakom vještinom i pomnom razradom motiva i tematskih slika.
Iskorak iz čiste ljubavne tematike, te stilski i formativni odmak u pjesmama drugog ciklusa zbirke, kao da navješćuje autoričin poetski rast i sazrijevanje, te nam daje obećanje da se u poeziji Vlatke Planine imamo još mnogočemu radovati.
Naklada Bošković
Vlatka Planina rođena je 1984. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala anglistiku i komparativnu književnost. Piše poeziju, te prozu za mlade i odrasle. Dobitnica je nagrade Artefakt 2017. godine za najbolji dječji roman. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Više:
Comments